U djelu Progon onih koji drugačije misle ili Sindrom inkvizicionizma u prostoru i vremenu Antun Onsea razmatra inkviziciju kao povijesni i društveni fenomen. Polazeći od njezina nastanka i djelovanja, autor prati načine na koje se oblikuju mehanizmi progona, nadzora i kažnjavanja pojedinaca čije se mišljenje, uvjerenja ili ponašanje ne uklapaju u zadane obrasce.
Knjiga pritom ne ostaje samo na prikazu crkvenih institucija i povijesnih procesa, nego pojam inkvizicionizma promatra šire, kao trajnu pojavu prisutnu u različitim društvima i razdobljima. Posebnu pozornost posvećuje odnosu moći, dogme i slobode mišljenja te upozorava na opasnost pretvaranja ideoloških i moralnih uvjerenja u sredstvo isključivanja. Riječ je o kritičkom promišljanju netolerancije i progona drugačijih.