Ova knjiga okuplja jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti 20. stoljeća te dva kraća prozna teksta. U središnjem romanu, ispisanom kao introspektivna ispovijest bolesnika u bolničkoj sobi, autor kroz tok svijesti, sjećanja i filozofske meditacije promišlja smisao postojanja, prolaznost, odnos tijela i duha te granicu između života i smrti. Riječ je o izrazito intelektualnoj, ali i duboko intimnoj prozi, u kojoj se isprepliću esejistički ton, lirizam i psihološka analiza. Dva kraća teksta dodatno tematiziraju vrijeme, prolaznost i potragu za trajnijim smislom. Vladan Desnica, jedan od najvažnijih modernista južnoslavenske književnosti, ovim je djelima ostavio snažan trag u egzistencijalno obojenoj prozi, koja će posebno privući čitatelje sklone filozofskoj i refleksivnoj literaturi.
Dobro
