Prva hrvatska rečenica Josipa Kekeza zbirka je književnopovijesnih i književnoteorijskih pogleda na suodnos usmene i pisane hrvatske književnosti. Autor istražuje načine na koje se usmena predaja, njezini oblici, motivi i izražajna sredstva preobražavaju u zapisanoj književnosti te kako pisana djela ponovno potvrđuju i oblikuju tradiciju iz koje su potekla.
Knjiga obuhvaća rasprave o hrvatskoj književnosti, osobito o njezinu srednjovjekovnom razdoblju i dodirima između usmenoga stvaralaštva i ranih pisanih tekstova. Kekez pritom povezuje povijesni razvoj književnih oblika s njihovim jezikom, stilom i kulturnim značenjem, nastojeći pokazati da granica između usmenoga i pisanoga nije čvrsta, nego promjenjiva i prožimajuća. Namijenjena je čitateljima koje zanimaju hrvatska književna baština, usmena književnost i njezino mjesto u oblikovanju nacionalne književne kulture.