U ovoj knjizi psihijatar i esejist Vladeta Jerotić istražuje kako psihoanaliza tumači različite oblike ljudske kulture. Polazeći od temeljnih psihoanalitičkih ideja i njihova razvoja, razmatra dodire te discipline s mitom, religijom, parapsihologijom i kulturnom antropologijom, pritom ne samo izlažući tuđe teorije nego i kritički procjenjujući njihov doseg.
Posebno mjesto zauzima odnos psihoanalize prema umjetničkom stvaranju i književnosti: kako se nesvjesni procesi, osobnost i unutarnji sukobi mogu odraziti u djelu, te što takvo čitanje može, a što ne može objasniti. Jerotićev pristup povezuje psihijatrijsko znanje s humanističkim promišljanjem i otvara pitanja o granicama znanstvenog tumačenja kulture. Knjiga je pristupačan, ali analitičan uvod u susret psihoanalitičke misli s kulturnim i umjetničkim pojavama.