U ovoj knjizi Ignace Lepp promišlja prijateljstvo kao temeljnu ljudsku potrebu i odnos koji se ne može svesti na gotova pravila ili jednostavne savjete. Čovjek je društveno biće, usmjereno prema drugima, a prijateljstvo mu omogućuje da izađe iz osamljenosti i razvija se u susretu s drugom osobom. Autor razmatra što prijateljski odnos čini istinskim te kako se u njemu isprepliću bliskost, povjerenje i uzajamnost.
Leppov pristup povezuje psihološko promatranje s kršćanskim pogledom na čovjeka i njegove odnose. Umjesto da nudi recept za stjecanje prijatelja, knjiga potiče na promišljanje o vlastitoj sposobnosti za prijateljstvo i o odgovornosti koju ono nosi. Čitatelja usmjerava prema zrelijem razumijevanju sebe i drugih te prema njegovanju odnosa koji pridonose osobnom rastu i životu u zajednici.