S predgovorom njegove svetosti Dalaj Lame. ''Put Chuang Tzua'' knjiga je izvanrednih tekstova. Radi se o antologiji Chuang Tzuovih pisanija, i njen je značaj usporediv s "Daoizmom" (Demetra, Zg, 2002). Ima tu još knjiga. Recimo, "Što je Tao" Alana Wattsa, za one koji se nisu prije pretjerano sretali s temom jer su imali neku (čak i pohvalnu) odbojnost prema istočnjačkoj inačici soteriologije, budući su bile krajnje vulgarno iskorištavane u okviru imbecilne njuejdžerske scene. Alana Wattsa također resi visoka temperatura njegovih vremena, ona epidemija rušenja granica svijesti kada svi slinave po svima, misleći da su ljudi braća (a nisu), no nije posve štetan.
Chuang Tzu piše o čuvenoj bezimenosti. Ovaj oksimoron objašnjava o čemu se radi, prije svega da se ne radi o pukom sjedenju na stražnjici, nego da je taoistima bitan taj nemar oko stjecanja imena, oko slave i komada pozornice, općenito oko bilo kakvoga forsiranja. Nije im do parade, cijene neaktivnost, ali "neaktivnost mudrog čovjeka nije isto što i nerad". Iz citiranih komada Chuang Tzuovih tekstova jasno je da taoizam nije istoznačnica eskapizma, kao što se najčešće tumači. Dapače: nit koja spaja taoizam i samuraje vidljiva je već u prvim spisima taoista.
Vrlo dobro
