Putovanje u središte Zemlje klasični je znanstvenofantastični roman Julesa Vernea. Prvi put je objavljen na francuskom 1864., a zatim je ponovno izdan 1867. u revidiranom i proširenom izdanju. Profesor Otto Lidenbrock središnja je figura priče, ekscentrični njemački znanstvenik koji vjeruje da postoje vulkanske cijevi koje sežu do samog središta Zemlje. On, njegov nećak Axel i njihov islandski vodič Hans spuštaju se u proslavljeni islandski neaktivni vulkan Snafellsjökull, a zatim se bore s mnogim opasnostima, uključujući urušavanja, subpolarna tornada, podzemni ocean i živa prapovijesna bića iz mezozoika i kenozoika. Na kraju trojicu istraživača izbacuje natrag na površinu aktivni vulkan, Stromboli, koji se nalazi u južnoj Italiji.
Kategorija podzemne fikcije postojala je mnogo prije Vernea. Međutim, odlika njegovog romana leži u njegovoj dobro istraženoj viktorijanskoj znanosti i njegovom inventivnom doprinosu podžanru znanstvene fantastike putovanja kroz vrijeme - Verneova inovacija bila je koncepcija pretpovijesnog carstva koje još uvijek postoji u današnjem svijetu. Putovanje je nadahnulo mnoge kasnije autore, uključujući Sir Arthura Conana Doylea u njegovom romanu Izgubljeni svijet, Edgara Ricea Burroughsa u njegovoj seriji Pellucidar i J. R. R. Tolkiena u Hobitu.
Vrlo dobro
