Roman Vitomila Zupana prati odnos profesora slovenskoga jezika i njegova učenika Tajsija, mladića koji svojom pojavom, slobodom i neobuzdanošću snažno privlači profesorovu pozornost. Njihov se odnos postupno pretvara u složenu igru divljenja, oponašanja i suparništva, u kojoj se brišu granice između učitelja i učenika, zrelosti i mladosti, stvarnosti i zamišljenih uloga.
Smješteno u građanski svijet prije Drugoga svjetskog rata, djelo je istodobno psihološki roman i ironičan prikaz društvenih vrijednosti, konvencija i malograđanskoga morala. Zupan piše energično, nemirno i provokativno, s izraženim osjećajem za unutarnje proturječnosti svojih likova. Putovanje prema naslovnom kraju proljeća tako postaje potraga za srećom, ljubavlju i osobnom slobodom, ali i suočavanje s granicama vlastitih želja.