Bassani, Quintino, akademski slikar (Rogocana/Rogočana kraj Labina, 31.X.1928. – Zagreb, 6.IV.2007.). U Bassanijevim biografijama nerijetko se pojavljuje i njegovo pohrvaćeno ime i prezime Petko Basanić, čime se aludira na njegovo slavensko (hrvatsko) podrijetlo. Čak je nakon Drugog svjetskog rata i osobnu iskaznicu dobio na to ime, a prezime Basanić ostalo mu je do sredine 1960-ih. Inače, sam Bassani je govorio da je znao da je slavenskog porijekla, ali da se opismenio na jeziku Dantea i maturirao na talijanskom, a u njegovom se domu govorilo i talijanski i hrvatski. Stoga je, kako je pričao, za nj bio “civilizacijski šok” kad se u partizanima njegov nadređeni Ante Dobrila (za kojeg Bassani kaže da je bio “jedan od onih Istrijana – Hrvata koji su u partizane otišli isključivo boriti se protiv nadirajućeg talijanskog nacionalizma”, a Dobrila je zapamćen i kao neortodoksni partizanski zapovjednik Koprivnice 1943.), kad mu je rekao kako se zove, na nj izderao da kakav je on Hrvat i odmah ga preimenovao u Bašanića. “Kako je i Quintino talijansko ime, prozvali su me Petko. To mi se jako zamjerilo jer sam u partizane krenuo zbog antifašizma, vjere u bolju budućnost, a i tamo se stalno govorilo o bratstvu i jedinstvu”, pričao je kasnije Bassani.
Vrlo dobro
