Kad bi priče, a i njihovi protagonisti mogli birati, krajevi bi posve sigurno bili drugačiji. No kotrljajuće špekule koje nam, život i literatura, podmeću pod noge ne brinu o takvim stvarima. Njihov je jedini cilj da prihvatimo igru, bez obzira na to znali je ili ne znali igrati. Njezin će kraj ionako jednom poslije, svatko iz svoje perspektive, procjenjivati i interpretirati mnogi koji su se u toj igri i slučajno našli.
Rašomon Karmele Špoljarić, autorice otprije poznate kao vješte i filigranski suptilne pripovjedačice, kao bazu za literarni svijet koji stvara uzima stvarnost. Roman lika, jednog od antijunaka našeg doba, pisan je većim dijelom u drugom licu jednine, kako bi se naglasila njegova odmaknutost, pomaknutost i nemoć, kao posljedica događaja iz prošlosti i sadašnjosti. Premda su svi oni ispripovijedani i filtrirani kroz njegovu svijest 'nadopuna' drugih, onih koji omogućavaju promjenu pripovjedne perspektive i promjenu percepcije istinitosti događaja, samo naglašava tu distanciranost od sebe i svijeta.
Vrlo dobro
