Svjetski priznata ekologinja i aktivistkinja u ovoj knjizi analizira ekološko značenje vode kao resursa u okolnostima suvremenoga globalnog kapitalizma. Ona tvrdi da je uništavanje vodnih resursa, šumskih slivova i vodotoka, oblik terorizma. Zakidanje siromaha za pristup vodi privatiziranjem vododistribucije ili onečišćenjem izvora i rijeka, također je terorizam. U ekološkom kontekstu ratova za vodu teroristi su često ljudi koji se skrivaju u korporacijskim dvoranama za sastanke i za pravila slobodne trgovine te drugi svjetski moćnici. Privatizacija, zagađivanje i profit. Godine 1995. Ismail Serageldin, potpredsjednik Svjetske banke, iznio je svoje često navođeno predviđanje o budućnosti ratovanja: Ako su se ratovi ovog stoljeća vodili zbog nafte, oni sljedećega vodit će se zbog vode. Mnogi znakovi upućuju na zaključak daje Serageldin ispravno naslutio. Po vodećim novinama te popularnim i znanstvenim časopisima čitamo o nestašicama vode u Izraelu, Indiji, Kini, Boliviji, Kanadi, Meksiku, Gani i Sjedinjenim Državama. Dana 16. travnja 2001. na prvoj je stranici New York Timesa osvanula priča o nestašici vode u Texasu. Baš kao i Serageldin, novine su proricale: Za Texas je sad tekuće zlato voda, a ne nafta...
Vrlo dobro
