Budući da roman nije film, onda čitatelja ne oduševljavaju Paul Newman, Robert Redford ili George Clooney nego vještina pisca koji psihološki iznijansirano gradi likove, maštovito opisuje ambijente, niže atmosferski zgusnute scene i majstorski komponira složenu radnju. A budući da regija o kojoj je riječ nije mjesto zbivanja američke komedije, nego istočnoeuropske tranzicijske i – u njezinom jugoistočnom dijelu – poratne realnosti od koje tragedija nikad nije daleko, onda se i smiješak na licu s kojim se čitatelj divi duhovitosti i dosjetljivosti pisca povremeno zaledi.
Treći roman Edija Matića spada u ona djela koja se čitaju s uživanjem i u jednom dahu, da bismo im se potom odmah vratili i počeli čitati ispočetka.
Vrlo dobro
