U knjizi Religijski fenomen u socijalizmu Esad Ćimić razmatra religiju iz perspektive marksističke sociologije i promatra njezino mjesto u društvu koje se temelji na socijalističkim idejama. Autor se bavi odnosom religije, društvenih promjena i procesa sekularizacije te nastoji objasniti zbog čega religijska svijest opstaje i u uvjetima socijalizma.
Posebnu pozornost posvećuje teorijskim pretpostavkama proučavanja religije, njezinim društvenim funkcijama i položaju vjernika u jugoslavenskoj stvarnosti. Knjiga je vrijedan dokument vremena u kojem se sociologija religije tek oblikovala kao znanstveno područje, ali i poticaj za promišljanje odnosa ideologije, politike i religijskog iskustva. Ćimićev pristup spaja društvenu analizu s kritičkim razmatranjem tadašnjih službenih stavova prema religiji.