U djelu Religiozno doživljavanje Vilim Keilbach psihološki razmatra religiozno iskustvo kao poseban oblik čovjekova duhovnog života. Polazi od unutarnjih doživljaja, osjećaja i predodžbi koji oblikuju religioznost te nastoji pokazati njihovo značenje za razumijevanje vjere i religijskoga života. Posebnu pozornost posvećuje različitim nijansama religioznoga iskustva i njihovu mjestu u cjelokupnom psihičkom životu čovjeka.
Knjiga razlikuje normalne oblike religioznosti od pojava koje mogu poprimiti abnormalna obilježja. Keilbach pritom povezuje psihologijski pristup s filozofskim i teološkim promišljanjem, nastojeći religiozno iskustvo sagledati kritički, ali i uvažiti njegovu osobnu i duhovnu dubinu. Riječ je o prilogu ranoj hrvatskoj psihologiji religije i djelu zanimljivom čitateljima koje privlače religijska filozofija, psihologija i povijest ideja.