Kad ostanete bez doma, to je neugodno. Kad ostanete bez cijelog planeta, to je izrazito neugodno. A upravo se to dogodilo Arthuru Dentu. Kad nakon toga jos i zaglavi na planetu naseljenom uglavnom čistačima telefonskih govornica i marketingašima, možda biste pomislili da je ta sudbina jos gora. Ali sve životne nedaće lakše se podnose nakon dobrog obroka i spektakularne predstave... u restoranu na kraju svemira.
Drugi dio besmrtne trilogije Douglasa Adamsa koja je promijenila poimanje humora, znanstvene fantastike, života, univerzuma i svega ostalog, a koja je proizašla iz istoimenog radio-serijala kojeg je Adams počeo pisati 1977. godine, i koji je ubrzo stekao kultni status, da bi poslijedvije godine Adams prema istom napisao i roman. Planetarni uspjeh “Vodiča…” leži u autorovom poigravanju s općim mjestima SF žanra i njihovom parodiranju – Adams je žanru znanstvene fantastike ubrizgao neophodnu dozu duhovitosti, istovremeno razotkrivajući mnoge njegove mane i vrline. Cijeli niz bizarnih i karikaturalnih likova, kako ljudi tako i svemiraca, šašavi dijalozi prepuni jezičnih “vratolomija” svojevrsni su autorov podsmijeh žanru, ali istovremeno i potvrda samog žanra koji je dosegnuo doba zrelosti da pojedini autori o njemu progovaraju i na parodijski način. I za kraj, kratka napomena o hrvatskom prijevodu naslova: ako se pitate tko još koristi auto u galaktičkim putovanjima, objašnjenje je jednostavno – prevoditelj je mogao prevesti naslov i s “Vodič za stopere…”, jer engleski izraz “hitch hiker” ne označava i vrstu vozila koje se “stopira”, no kako je kod nas “autostoper” uvriježena varijanta, nije bilo potrebno i dodatno zbunjivati čitatelje. Ionako to Adams čini u dovoljnoj mjeri na stranicama romana.
Vrlo dobro
