Brač je dugo bio izdvojeni dijalekatni areal, otok bez grada, na hrvatskome (i slavenskome) jezičnom rubu. Njegov čakavski dijalekat konglomerat je mjesnih čakavskih govora prožetih romanizmima iz različita vremena i različitih jezičnih sustava, a mikrojezična diferencijacija na otoku posljedica je dijelom povijesnih migracijskih kretanja s otoka i na otok te djelomična izolacija naselja uvjetovana slabim prometnim vezama u prošlosti.
Petar Šimunović je sa svojim prinosnicima građe ovaj rječnik izrađivao petnaestak godina i smatra ga svojim životnim djelom, čije je značenje u tome što je obuhvatio jednu prilično zatvorenu dijalekatsku regiju, izdvojenu u dvadesetak naselja na otoku bez grada, pa su utjecaji i prožimanja izvornija i autentičnija nego u drugim regijama.