Riječ je o knjizi dnevničko - konfesionalne proze u kojoj autorica pokušava detektirati vlastitu poetičku nakanu: iz bespreglednog iskustva jezika, aludirati, inkantirati i opća i osobna lirska iskustva. Evokacijom "na zbivanja što su nam prethodila, skrivena, daleka, zabačena, tajna", te uspostavom čežnje za formom, kao temeljnom žudnjom pjesnika...
"Upravo mi se čini važnim njen mediteranizam, kao razina koja miri, i integrira, veoma disparatna svojstva njene poezije... mediteranizam kao intelektualni program i duboko raspoloženje koje, izričito ili prešutno, ima na umu jednu golemu tradiciju, koju, na planu poezije resi smisao za proporcije i za formu i u kojoj istodobno s čistom sadašnjošću bruji prošlost, puna mitova i simbola. Zapažamo da sva ova svojstva možemo naći u ovoj novoj, proznoj knjizi. Gotovo nikad ne prekoračujući zadanu dužinu od jedne kartice za lirsku meditaciju, književnica se u zgusnutoj lirskoj, prividno konfesionalnoj formi, poigrava s najraznovrsnijim mitemima civilizacije, da bi, posvajajući ih ili postvarujući ih, propitala njihovu tzv. univerzalnu vrijednost. Neki u toj novoj dikciji zadobiju novu rasvjetu filozofske refleksije, neke potamni reski smisao za ironiju, a neki se pak od neznatna i neugledna fenomena uzdignu do razine ideje. Kritičke perspektive nisu pošteđeni ni sasvim osobni suveniri: razbijajući ih ili nanovo sastavljajući, Vukčevićeva kao da poručuje svojim čitateljima: svi imamo onakvu tvornicu snova, fabriku utopija, kakvu, zaslužujemo.
Marko Grčić
Lidija Vukčević je diplomirala jugoslavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala tezom "Romani Miloša Crnjanskog-evolucija romaneskne forme". Objavljuje poeziju i esejistiku od 1983. Između ostalih, piše o I. Andriću, V. Desnici, P.P. Njegošu, D. Kišu, M. Kovaču, M. Krleži, M. Selimoviću, M. Crnjanskom, D. Marcheschi i dr.
Predavala na Državnom sveučilištu u Milanu (1983-1987) i Sveučilištu Stendhal u Grenobleu (2001-2004) kao lektorica za hrvatski, srpski i bošnjački jezik, književnosti i kulturu. Niz godina radila kao srednjoškolski profesor-mentor hrvatskoga jezika u Zagrebu. Od 2004/05. predaje serbistiku i stvaralačko pisanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu.
Objavila zbirke pjesama: "Boja šafrana", Samobor, 1992; "Il velo", Pistoia, 1997; "Latinska knjiga", Zagreb,1998; "Lepeza", Podgorica, 1999.
Vrlo dobro
