Priče za pod bor. „Julijana Matanović u ovoj svojoj knjizi daje glas svim utišanim likovima, autsajderima koji imaju velike oči, osjećaju cijelim svojim bićem sve što se događa, koji su čekali svoj trenutak kako bi progovorili iz prikrajka, tiho da ih se ipak čuje. Ispričane priče pune su rastanaka, pokidanih veza, nepodnošljive šutnje, tišine koja boli, radosti koju netko očekuje, a nema je tko donijeti. Svjesna činjenice da u predbožićno vrijeme svi mediji bruje o danima zajedništva u sretnim obiteljima, tjerajući prosinačku tamu umjetnim svjetlima i bojama, tugu radosnim pjesmama, veseljem i potrebom za blizinom; da ulice pozivaju na svečanost i dostojanstvo; izlozi trgovina na ljepotu i bogatstvo odjeće, ukrasa, boja, i trpeze; najpoznatije televizijske kuće reklamiraju radost uz toplinu kućnog kamina, blještavilo tisuća svjetiljki i kuglica. A što ako toga u stvarnosti nema?“ - fra Zvonko Benković
Vrlo dobro
