Posljednjih godina podvodne aktivnosti u svijetu razvile su se u razmjerima o kojima se u bliskoj prošlosti moglo samo sanjati. Izvanredna dostignuća u ronjenju u prvom redu su rezultat plodne suradnje podvodnih medicinara i tehničara. Dok su prvi nastojali da što bolje upoznaju efekte atmosfere povišenog pritiska, normalnog i umjetnog sastava i pronalaženju mjera za uklanjanje ili ublažavanje nepoželjnih efekata, tehničari su kreirali sve savršenije aparate za ronjenje i pomoćnu opremu bez čega bi bio nemoguć prodor u tajne zaronjenog svijeta.
U prošlom stoljeću i prvim desetljećima ovog stoljeća ronilo se skoro isključivo iz profesionalnih razloga. Četrdesetih godina ovog stoljeća, potrebe za što sigurnijim metodama spašavanja podmorničara i pojava podvodnih boraca kao novog faktora u podvodnom ratovanju, uvjetovali su da se ronjenje sve više prakticira u naprednim ratnim mornaricama. Paralelno s ovim, uoči II. svjetskog rata na Azurnoj obali i Mediteranu rađa se sportsko-rekreaciono ronjenje i ronjenja sa istraživačkom motivacijom. Neusavršena oprema za autonomno ronjenje ograničavala je nastojanja entuzijasta na ovom području. Kreiranjem autonomnog ronilačkog aparata otvorenog kruga, 1943. god. i njegovim usavršavanjem u poratnim godinama, uvjetovan je masovan razvoj podvodnih djelatnosti. Danas, širom svijeta rone stotine tisuća ljudi, radi rekreacije, iz privrednih, sportskih motiva, u cilju istraživanja ili iz vojnih razloga.
Vrlo dobro
