Sedamnaesti svezak edicije "Sabrana djela Milana Begovića" sadrži dvije Begovićeve knjige "Vojislav Ilijić. Studija" (1904.) i "Kritike i prikazi" (1943.); onaj dio književnikova kritičarskog rada što je tiskan u zasebnim knjigama. Prva ozbiljnija Begovićeva literarna studija upravo je ova o srpskom pjesniku Ilijiću, kako je sam priznao, jednim od njegovih književnih uzora u mladosti. "Kritike i prikazi" podijeljena je u dva tematska kruga: "O kazalištu" u kojima Begović komentira, prati i ocjenjuje predstave "Hrvatskog narodnog kazališta" u Zagrebu i gostovanja stranih kazališta dvadesetih godina 20. stoljeća, te "O ljudima i knjigama" koji uključuje portrete hrvatskih književnika, glumaca i ljudi od kazališta, kao i nekoliko publicističkih članaka. U opširnim "Napomenama" osim osvrta i recepcija gore spomenutih knjiga, nalazi se i osvrt na knjigu "Il teatro nazionale croato di Zagabria" objavljenu u Milanu te sadržaj dvaju tomova i recepciju antologije "Hrvatska proza XX. stoljeća" (1942. i 1943.). Na kraju knjige je objavljen rječnik, tumač i kazalo imena te popis slikovnih priloga.
Kao novo
