Što je u jednoj prilici zaključio Gunter Grass, da se o ljubavi moće suditi tek kad se ona izgubi, u znatnoj se mjeri odnosi na Veselka Tenžeru. Tek kada je umro, na način koji je rijetko tko mogao očekivati, u javnosti je do pune mjere artikulirana svijest o razmjerima jednog opusa (i životopisa) koji je po svojim koordinatama, po strogosti i svjesno prihvaćenom autsajderstvu ponajprije usporediv s Matoševim.
Knjiga "Sadašnjost za vječnost" razotkriva cjelokupnu Tenžerinu poetiku. Po prvi puta u jednoj su knjizi sabrani tekstovi ponajboljeg hrvatskog feljtonista, esejista i kritičara. Kada tvrdimo da je bio kritičar, ne mislimo samo na književnost nego na kritiku kao egzistencijalni stav. Mislimo na kritiku u onom smislu u kojem ta grčka riječ podrazumijeva vještinu lučenja, odvajanja dobrog i lošeg, moralnog i ništavnog, sposobnost individualnog očitovanja u kojem nema jalovog kompromiterstva, a u čemu je Tenžera iskušavao kao rijetko tko.
Zdravko Zima
Ovi tekstovi, upravo ovako sakupljeni na jednom mjestu, zacijelo su još mnogo dublji i znakovitiji nego što su izgledali dok su izlazili u pojedinim knjigama i časopisima. Odličnim pogovorom u knjizi, Zdravko Zima koji je tekstove i priredio, razotkrio je i nepoznatu stranu Veselka Tenžere i pridonio novom čitanju Tenžerina opusa.
Vrlo dobro
