Bez suvišne patetike ili prikrivenog pokušaja da parazitira na Domovinskom ratu, da sebe predstavi nečim većim ili značajnijim od onoga što je stvarno bio, mnogo češće s mnogo odmjerenog humora i uz nerazmetljivu dozu lakoničke ironije s minijaturnim, ponekad jedva primjetnim obratima, Prgomet kirurškim nožem precizno secira krokije svojih impresija koje su ostale neizbrisive, bilo da se radilo o naoko nevažnim epizodama iz pozadine ili trenucima kad se dodiruje vječnost, kad su mu ljudi umirali na rukama, a i vlastitu glavu nosio u torbi.