ili Gostiona (k) stotoj stolici. U knjizi autorica opisuje dva zagrebača likovna salona, onaj Antuna Ullricha u Ilici 54 koji je djelovao u prvim trima dekadama 20. stoljeća i drugi Antunova sina, Ede Ullricha, u Ilici 40 kojega je ovaj vodio od 1926. do 1948. godine. Istražujući djelovanje tih dvaju salona autorica je otkrila i mnoge zanimljive detalje o tome kako su nastajala onodobna umjetnička djela, kako se vodila politika izlaganja umjetničkih djela, kako su se oblikovale umjetničke teme u slikarstvu, tko su bili kupci umjetnina i dr. Podržavajući i otkrivajući javnosti umjetnost Miroslava Kraljevića, Ljube Babića, Vladimira Becića, čeških ekspresionista, pa kasnije i umjetnost članova skupine Zemlja i začetika Hlebinske škole, autorica ukazuje na Ullrichove kao značajne promicatelje hrvatske i europske umjetnosti.
Kao novo
