Josip Barković rođen je 16. siječnja 1918. u Otočcu u Lici. Školovao se u rodnome mjestu, Gospiću, Karlovcu i Beogradu. Filozofski fakultet upisuje u Zagrebu, ali zbog rata prekida studij i odlazi u partizane (1943). Nakon rata radio je kao urednik Radio Zagreba, umjetnički rukovoditelj Jadran-filma, glavni urednik časopisa Izvor i Krugovi te glavni urednik nakladničkih kuća Lykos i Epoha.
Pisao je pjesme, prozu za djecu, pripovijetke i romane. Autor je recenzentskih i kritičkih priloga, a s Brankom Bauerom napisao je scenarij za film Sinji galeb. Prve pjesme objavljuje 1936. godine u časopisima Mladost i Jadranska straža, a prvu knjigu, zbirku pjesama Pjesme o slobodi, objavljuje 1940. Rana faza njegova proznog stvaralaštva, u kojoj bilježi crtice iz ratnog života, obilježena je crno-bijelom tehnikom i dokumentarizmom. Zbirka pripovjedaka Na rubu noći (1954) označava autorov zaokret prema psihologizaciji i tematizaciji aktualnih problema društvene zbilje. Tako romani i zbirke pripovjedaka koje slijede problematiziraju različite teme: erotizma, ženske emancipacije, etičke devijacije i izopačenosti koje nastaju u raskoraku izrmeđu deklariranog i stvarnog morala Partije.
Književno-umjetnički Barković je najuvjerljiviji u problematiziranju tematike djetinjstva koja se provlači tijekom čitava njegova opusa, a najpotpunije je ostvarena u zbirci pripovjedaka Zeleni dječak.
Objavio je brojne zbirke pripovjedaka i novela: Iza prve linije(1945), Tri smrti (1951), Na rubu noći (1954), Zeleni dječak (1960), Hrabra četa pionira Peće (1965), Četiri slavne godine (1970), Mala Jalta (1974), Noć na Krbavskom polju (1986), Sablasti i utvare našeg otoka (1 986), Bane Petre Zrinski (1988), Piramida (1999); zbirku pjesama Pjesme o slobodi (1940); povijesne i feljtonističke zapise: Na zagrebačkoj fronti (1 945), Iz borbe i izgradnje (1 949), Narodni heroj Marko Orešković (1 95 1); te romane: Sinovi slobode (1 948), Dolina djetinjstva, I. dio (1955), Dolina djetinjstva, II. dio (1956), Pođimo časak umrijeti (1958), Alma (1963), Sante (1969), Tračak (1973), Vinograd (1978) i Droga na seoski način (1980).
Vrlo dobro
