'Sarajevski gastronauti' ispunjavaju i svoj božanski edukativni, što će reći prosvjetiteljski cilj. Međutim, ova se knjiga može čitati i kao sasvim lako štivo, neposredno pred spavanje, sa istim užitkom sa kojim se uživa u kulinarskim dijelovima ‘Gargantue i Pantagruela’. Tu imamo red istorije, red botanike, pa file od anegdota, a sve nekako začinjeno već prepoznatljivim Veličkovićevim ironijom i autoironijom. Od konstrukcija kao što su ‘žrtve humanitarne pomoći’ ili ‘ zlatna era karijesa’ može nam se dići kosa na glavi, ali se možemo i zagrcnuti od smijeha. Kako bi se samo udžbenici većine školskih predmeta pisali na ovaj način! Zoran Mutić
Vrlo dobro
