Na početku svog putovanju po zemljama Srednjeg istoka, Hercule Poirot slučajno načuje usputan razgovor o ubojstvu.
Primjedba: “Shvaćaš, zar ne, da mora biti ubijena?”, prati ga čitavim putem, no on je smatra prilično bezopasnom –
do trenutka kad se uistinu ne desi zločin. Između visokih crvenih stijena Petre, poput kakvog ogromnog i nadutog
kipa Bude, nalazilo se tijelo gospođe Boynton. Mali trag uboda na njenom debelom, mesnatom zglobu bio je jedini
znak kobne injekcije koja ju je ubila. Sa samo dvadeset i četiri sata vremena da riješi zagonetku, i sa širokim
krugom potencijalnih počinitelja, Hercule Poirot se prisjeća spomenute primjedbe i zaključuje kako je gospođa Boynton, uistinu, bila najmrskija žena koju je ikada upoznao i da su mnogi priželjkivali njenu smrt.
Vrlo dobro
