U ovoj raspravi Esad Ćimić razmatra odnos Saveza komunista prema religiji u jugoslavenskom socijalističkom društvu. Polazeći od marksističke kritike religije, autor razmatra ideološke pretpostavke komunizma, položaj vjernika i društvenu ulogu religijskih zajednica. Posebnu pozornost posvećuje napetosti između službenog ateizma i stvarnih oblika religioznosti, kao i promjenama u odnosu prema vjerskom pitanju.
Knjiga povezuje teorijsko promišljanje s analizom društvene i političke prakse. Ćimić ne prikazuje religiju samo kao privatno uvjerenje, nego i kao pojavu povezanu s tradicijom, identitetom, moralom i društvenim odnosima. Njegov pristup otvara pitanja o granicama ideološkog djelovanja, mogućnostima dijaloga te ulozi Saveza komunista u oblikovanju odnosa prema religiji.