Pri prvom susretu s Chaseom Parkerom nisam ostavila baš najbolji dojam.
Skrivala sam se u hodniku restorana i slala poruku svojoj najboljoj prijateljici da me spasi groznog spoja. Čuo je što govorim i rekao mi da sam snob, a onda mi nastavio soliti pamet savjetima kako se ponašati prilikom izlazaka s muškarcima. Stoga sam mu rekla neka gleda svoja posla – kakva god bila posla takvog visokog, predivnog, punog sebe frajera – i vratila se svom partneru. Prolazeći pokraj mog stola, nacerio se, dok sam ja tu arogantnu, seksi stražnjicu promatrala kako se vraća svojoj partnerici. Nije bilo pomoći, svako malo potajice sam ga pogledavala jer privlačio me poput magneta.
Kada se prezgodni neznanac zajedno sa svojom jednako seksi partnericom iznenada pojavio za našim stolom, pomislila sam da će me otkucati. Umjesto toga, pravio se da se poznajemo i krenuo u detalje prepričavati neugodne pričice iz naših navodno zajedničkih mlađih dana.
Moj se spoj iz krajnje dosade odjednom pretvorio u nešto čudesno uzbudljivo. Kada se sve svršilo i svatko otišao svojim putem, nisam mogla prestati razmišljati o njemu.
Hoću reći, kakva je bila vjerojatnost da ponovno naletim na njega u gradu od osam milijuna stanovnika? Pa ipak…
Kakva je bila vjerojatnost da mjeseca dana nakon toga on postane moj novi seksi šef?
Vrlo dobro
