Simfonije su ciklus od šest opsežnijih pjesničkih tekstova u kojima Miroslav Krleža spaja lirski izraz s elementima dramske strukture. U pjesmama Pan, Podnevna simfonija, Suton, Nokturno, Sodomski bakanal i Ulica u jesenje jutro izmjenjuju se glasovi, prizori i snažne vizualne slike, stvarajući dojmljivu poetsku cjelinu.
Krležin izraz obilježavaju ritmičnost, naglašena zvučnost stiha i ekspresionistička napetost. Prirodni prizori, gradska vreva, osamljenost, erotska tjeskoba i društveni nemir prožimaju se u široko zamišljenim kompozicijama. Simfonije pripadaju ranijem razdoblju njegova stvaralaštva i pokazuju pjesnika koji jezik oblikuje kao scenski i glazbeni doživljaj, istodobno raskošan i nemiran.