Škrinja je posmrtno objavljena zbirka proze Luke Perkovića, hrvatskog pripovjedača ličkog podrijetla. U središtu su joj lokalne prilike, svakodnevni život i ljudi oblikovani siromaštvom, društvenim razlikama te zatvorenim sredinama. Perković pozornost usmjerava na tihe drame običnih pojedinaca i njihove složene međusobne odnose.
Pripovijetke odlikuju realističan prikaz sredine, suzdržan pripovjedni ton i izražen osjećaj za ugođaj. U njima se prepoznaju socijalne teme hrvatske međuratne književnosti, kao i postupci bliski psihološkoj prozi Antona Pavloviča Čehova. Škrinja je vrijedan primjer Perkovićeva pripovjedačkog umijeća i njegova književnog interesa za rubne, često prešućene ljudske sudbine.