Il Piacere je roman Gabrielea D'Annunzia, napisan u drugoj polovici 1888. u Francavilli al Mare, a sljedeće godine objavila su ga braća Treves. Počevši od 1895. nosit će nadnaslov Romani ruže, čineći pripovjedni ciklus s Nevinim i Trijumfom smrti, D'Annunzijevom trilogijom s kraja devetnaestog stoljeća.
Baš kao što je stoljeće ranije knjiga Posljednja pisma Jacopa Ortisa Uga Foscola proširila romantičnu struju i osjetljivost u Italiji, Il Piacere i njegov protagonist Andrea Sperelli unijeli su dekadentnu tendenciju i esteticizam u talijansku kulturu krajem devetnaestog stoljeća.
Kako je rekao Benedetto Croce, s D'Annunziom je «u talijanskoj književnosti odzvanjala nota, dotad strana, senzualistička, divlja, dekadentna», za razliku od naturalizma i pozitivizma koji su tih godina, čini se, osvojili talijansku književnost (upravo mislimo da je iste godine objavljeno verističko remek-djelo kao što je Mastro-don Gesualdo Giovannija Verge). D'Annunzio inaugurira novu vrstu psihološke i introspektivne proze, kojoj je suđen veliki uspjeh i koja će mu omogućiti da istraži pogreške i nedaće života posljednjeg potomka intelektualne rase.
Vrlo dobro
