U romanu Slavuji i šišmiši Mirko Božić prikazuje društvo u kojem kolektivistička ideologija potiskuje pojedinca i njegova nastojanja da sačuva vlastiti umjetnički integritet. Iza jezika društvene korisnosti djeluju moćni autoriteti, a odluke koje oblikuju ljudske sudbine donose se u sjeni, kroz zakulisne igre i pritiske.
Roman istražuje sukob između nametnutoga kolektivnog identiteta i potrebe za osobnim izrazom, promišljajući cijenu prilagodbe, šutnje i otpora. Božićev prikaz društvenih odnosa oslanja se na psihološku napetost, ironiju i kritičko razotkrivanje mehanizama kojima se pojedinca nastoji uklopiti u unaprijed zadanu sliku zajednice.