Ispuniti? Hladnoća joj stakla naglo prodire kroz prste. Čime?
Očima. Tegla očiju za tvoje oči. Možeš lijegati s namjernicima. Jedan brz udar nožem ... Poslije je lako! A tek djeca! Ili ovce! Vidiš, malena, nije bitno čije oči i kakve, samo da su oči, puna tegla ... Ptice!, Glas se ruga kroz led, luđački smijeh odjekuje spiljom. Ptice bi ti baš bile prikladne. Doduše, oči su im male, puno će ih trebati. Ovčje su veće, a tek kravlje! Ljudske su dragocjenije, teže je doći do njih ... A trebat će ti ih tisuće dok napuniš teglu! Možeš li to zamisliti, malena, svu tu sluz pod tvojim nožem. Tisuće njih, malena, tisuće!"