Dok je bio u posjetu austrijskim kolegama piscima, José Saramago zatekao se u Salzburgu, u restoranu Slon. Tada je prvi put čuo za priču o indijskom slonu koji je doživio pravu odiseju.
Naime, sredinom 16. stoljeća portugalski kralj Dom Joao III odlučio je svom rođaku, austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu, zetu Karla V, darovati slona kojeg su Portugalci dopremili iz Indije. Uz historijske likove kraljeva, Saramagovi glavni protagonisti su jedan slon i Indijac, njegov čuvar. Duhovito i ironično Saramago rekonstruira taj epski svijet s povijesnom pozadinom koristeći ga za prikaz ljudske i životinjske prirode uopće. Utoliko, ovo je priča o marginalcima u šesnaestostoljetnoj Europi – slonu i Indijcu, koji se bore s vlastitim potrebama da uspostave veze s Drugim, stvore veze kao pojedinci i kao zajednica, a opet zadrže vlastitu individualnost te pronađu smisao i ispunjenost izvan političkih i ekonomskih nužnosti.
Vrlo dobro
