Zbirka feljtona sada već etabliranog hrvatskog prozaika “konzervira” u sebi, koliko nostalgične uzdisaje za minulim vremenima (primjerice kult borilačke vještine iz djetinjstva – karate te uobičajeno ulično štemanje), toliko i derivate hrvatske urbano-ruralne svakodnevice, stasale u čvrstoj sprezi s nedavnim demokratsko- tranzicijskim promjenama – kao što su novodomoljubna pucnjava na proslavama te neizbježni trendovski hrvatski barjak na svadbama. Pomičući vizuru od samozatajnog naivnog sentimentalca do osupnutog osvještenog realista, sve te pojavnosti Tomić je spremno i jednoznačno nazvao njihovim pravim imenom – folklor.
Vrlo dobro
