Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna.
U ovoj metodološki i konceptualno jedinstvenoj knjizi njemačka novinarka i publicistkinja Charlotte Beradt donosi i komentira sadržaje mnoštva snova koje su Nijemci različite dobi i društvenog statusa (od vlasnika tvornice do čistačice, od obrtnika i trgovaca do studenata, liječnika i činovnika, a među njima je niz Židova) usnili, a ona ih anketiranjem prikupila u prvom razdoblju nacističkog režima od 1933. do 1939. godine.
Ova zbirka snova pruža nešto što ne nudi nijedna druga vrsta povijesnih izvora, naime zaprepašćujuću promjenu perspektive koja proširuje vidokrug i otvara slojeve do kojih ne dosežu čak ni dnevničke zabilješke. Zabilježeni snovi uvode nas u niše naizgled privatne svakodnevice, u koju prodiru valovi propagande i terora.
Sanjači vide kako se čitav tehnički aparat moderne civilizacije (ministarstva, carinske postaje, škole, vojarne, zatvori, bolnice, policijske uprave...) pokreće i kako se svaljuje na njih ne bi li usmjerio, promijenio ili izobličio njihovo vlastito ponašanje. U snovima se s tjeskobnom jasnoćom pokazuje kako sve što ima udjela u olakšavanju ili reguliranju moderne svakodnevice, u nacizmu istodobno čovjeka lišava njegova osobnog integriteta. Na čovjeka se vrši prisila da pjeva kao i drugi, da pozdravlja kao i drugi, da govori kao i drugi, da bude pasivan sudionik; prisile su to kojima sanjač nastoji umaći tako što im se podčinjava.
Vlastite misli bivaju otuđene tako što se prilagođuju propagandnim frazama: od obaveze da se govori do zapovijedi da se šuti, dapače, do zabrane sanjanja kao krajnje konzekvence terora u mediju sna.
Vrlo dobro
