Kada se jedan roman zadrži na američkim listama bestselera preko jedanaest mjeseci, biva proglašen romanom godine i dobiva Nagradu izdavača, prijevode na mnoge svjetske jezike, kao i uspješnu filmsku ekranizaciju 1982. u režiji Alana J. Pakule s Oscarom nagrađenom Meryl Streep u naslovnoj ulozi, onda je zacijelo riječ o djelu za koje možemo reći da je doživjelo potpun komercijalni uspjeh. Sofijin izbor je koliko roman, doista roman međaš glede specifičnog žanra koji je postao znan kao književnost holokausta, toliko ogled, iliti koliko povijesni roman, toliko filozofski ogled o jednom razdoblju u životu čovječanstva i, možebiti, najvažnijem njegovom ptianju – pitanju povijesnog opstanka.
Styron je, prema općem mišljenju, napisao izvrsnu i provokativnu knjigu koja određuje svoga pisca i kao anti-kršćanina, anti-Poljaka i anti-Židova i anti-Amerikanca, ali i knjigu koja je nenadmašan “dokument” o povijesnoj i romanesknoj stvarnosti, čovjeku i vremenu, zlu i krivnji, robovanju prošlosti i ljudskom zlu. Stoga je pitanje, imajući na umu da je ipak riječ o romanu, što je u njemu zbilja a što fikcija, moguće samo u općem kontekstu ljudskog življenja, koje je za njegova autora neprestano istraživanje mogućeg odnosa “fikcije” i “stvarnosti”, povijesnih činjenica i činjenične fikcije. Ako možemo vjerovati Styronu prava Sofija i jest postojala, čak i obitavala u onom bruklinškom pansionu u kojem i mladi Styron, ali je jedna druga žrtva logora morala napraviti onaj strašni izbor između djece. Treba li tražiti neku potvrdu o tome? Ne mislimo tako.
Činjenica je da je stvarni Auschwitz postojao i on je u romanu povijesna stvarnost na kojoj se gradi lik kao moguća stvarnost. Logicizirati o njezinoj činjeničnosti značilo bi, u krajnjem smislu, ući u stanoviti apsurd unutar kojeg se kreće sama Sofija. Doduše, dodat ćemo da Styronov izazov jest velik. Autor nas majstorskim načinom pripovijedanja upućuje na prihvaćanje kako nijedna stvarnost nije nedostupna umjetnosti, niti je bilo koja umjetnost izvan stvarnosti, te da je granica između stvarnosti (povijesnih vrijednosti) i fikcije (romanesknih vrijednosti) često puta, a kod Styrona opet u duboko ironičnom obliku gotovo nezamjetljiva.
Vrlo dobro
