Sonetni vijenac jedno je od najvažnijih djela slovenskoga romantizma i vrhunac lirike Francea Prešerna. Ovaj čvrsto povezan ciklus od petnaest soneta izrasta iz pjesnikove neostvarene ljubavi prema Juliji Primicovoj, ali osobnu čežnju postupno širi prema razmišljanju o pjesništvu, jeziku i sudbini vlastitoga naroda.
Posebnost djela počiva na zahtjevnoj i precizno oblikovanoj strukturi: završni stihovi pojedinih soneta postaju početni stihovi sljedećih, dok završni magistrale zaokružuje cijeli vijenac. U stihovima se isprepliću intimna osjećajnost, ljubavna idealizacija, domoljublje i vjera u snagu umjetnosti. Prešerenov izražaj istodobno je uzvišen i neposredan, a sklad forme i sadržaja čini Sonetni vijenac temeljnim djelom slovenske književnosti.