"Srest ćemo se opet" roman je o tinejdžerima koji su prvo postali nesretni, pa tek onda počeli odrastati. Pisan jezikom kakvim govore njegovi junaci, jezikom generacije koja nije mogla birati ali je morala sudjelovati, ovaj tekst svojom skoro pa scenarističkom arhitekturom insajderski progovara o onima za koje se obično kaže kako su najveće žrtve rata: rođenima dovoljno rano da budu spremni za uniformu i dovoljno kasno da uopće razumiju zašto se oko njih ruše ljudi, kuće i države.
Roman Antonija Barišića priča je o revoluciji koju su poveli očevi da bi im ona pojela djecu, ali i priručnik za razumijevanje traume generacije pregažene događajima što su preko granice boli preveli one kojima se, kako kaže Mile Kekin, život činio kao švedski stol.
"Srest ćemo se opet" opisuje mladost nekadašnjih dječaka na pragu muškosti kojima bi danas, dvadesetak godina poslije, bilo lakše da nema sjećanja.
Vrlo dobro
