Za vrijeme prve godine studija na Syracuse University, u tunelu čije je tlo bilo pokriveno razbijenim pivskim bocama, suhim lišćem i mnoštvom drugih stvar", autorica bestselera Ljupke kosti, Alice Sebold, napadnuta je i silovana. U neuspješnom pokušaju da je utješe nakon stravičnog događaja, u policiji su joj rekli da je nedavno jedna mlada žena na tom istom mjestu ubijena, i da se ona može smatrati sretnicom. Upravo je ta "sreća" i njezin utjecaj na tijek nečijeg života poslije jednog tako okrutnog čina glavni motiv ove potresne ispovijesti.
Njezina kritika seksizma i odnosa prema žrtvama silovanja (koje žrtva treba dokazati, pa tako dio njezine "sreće" leži i u tome da je prije silovanja bila djevica, da je nosila široku odjeću te da ju je napadač izudarao, tako da su tragovi fizičkog nasilja bili očiti) nije natopljena retorikom: njezino iskustvo govori samo za sebe.
Vrlo dobro
