Svesci I-II. Mi se divimo Stepincu, ali mi se njemu ne divimo, jer je Hrvat, jer je naš sunarodnjak, jer je ustao u obranu najvećih hrvatskih vjerskih i nacionalnih svetinja, nego jer osjećamo, u svojoj skromnosti, njegovu iznimnu veličinu među pigmejima suvremena svijeta. Veliki papa Pio XII., duboki mislilac i sveti čovjek, nazvao je našega Stepinca jednim od najvećih ljudi, među možda najvećim našega vremena. Stepinac je veliki, jer je velik kao čovjek, pa je, dosljedno tomu, i veliki vjernik, zato je i veliki biskup, on je zato i veliki rodoljub, jer to sve zajedno oblikuje sklad njegove izvanredne ličnosti. Stepinac je čovjek ne samo ovog našeg dvadesetog stoljeća, nego je čovjek koji nadživljuje vjekove: od ovakvih se pojava obnavlja Čovječanstvo, kao što ovakvi vjernici mnogo pridonose svetosti same Crkve, koja bi, da se od vremena na vrijeme ne pojave ovakvi nadvremenski ljudi, posve utonula u ovozemaljsko, ne razlikujući se ni po čemu od ostalih svjetovnih vlasti i država. Jer, Crkva ili je sveta, ili nije Crkva: što bliže Kristovom Nauku, to sličnija njegovu Blaženstvu. Crkva je za nas Hrvate zadužila, jer je pomogla, da dođe u svjetskim dimenzijama do izražaja Stepinčevih veličina [on bi bio moralno velik samo u granicama svoje male Hrvatske, jer njegova je veličina unutarnja], nu, ni Stepinac nije Crkvi ostao nimalo dužan. Potpuno izravnanje između Stepinca biti će u času ; doživjet će ga današnji mladi naraštaji ; kada Stepinac bude uzvišen na čast oltara, među velike svece, ispovjedaonice, mučenike Crkve (iz knjige, Vinko Nikolić)
Vrlo dobro
