Sto godina samoće veliki je obiteljski roman o nastanku, razvoju i propadanju Maconda, izmišljenoga mjesta u kojem se povijest jednoga kraja isprepliće sa sudbinom obitelji Buendía. Kroz njihove ljubavi, sukobe, ratove, nade i gubitke prikazuje se svijet u kojem se svakodnevica i čudesno prihvaćaju s jednakom ozbiljnošću.
Márquez pripovijeda široko i maštovito, spajajući obiteljsku sagu, povijesne mijene, mit, legendu i ironiju. Vrijeme u romanu nije pravocrtno, a slična imena i ponavljajući obrasci naglašavaju nasljeđe koje određuje živote likova. Iza raskošne imaginacije trajno ostaju teme samoće, ljubavi, nasilja, sjećanja i ljudske potrebe za pripadanjem.