Studija o Hamletu Milutina Cihlara Nehajeva opsežan je književnokritički ogled o Shakespeareovoj tragediji i njezinu središnjem liku. Nehajev Hamletu pristupa iz perspektive moderne književne kritike, promatrajući njegovu psihologiju, unutarnje sukobe, odnos prema djelovanju i dvojbi koje određuju njegovo ponašanje. Pritom dramu ne svodi samo na fabulu, nego razmatra i njezinu širu umjetničku i misaonu vrijednost.
U središtu studije nalazi se pitanje zbog čega Hamlet i njegova tragedija ostaju trajno suvremeni. Autor povezuje analizu Shakespeareova djela s vlastitim promišljanjima o čovjeku, volji, fatalizmu i intelektualcu suočenom s krizom djelovanja. Tekst je vrijedan prilog hrvatskoj književnoj kritici i zanimljivo svjedočanstvo o načinu na koji je Nehajev početkom 20. stoljeća čitao i tumačio jedno od ključnih djela svjetske dramske književnosti.