Knjiga je posvećena ujedinjavanju Rijeke i Sušaka nakon Drugog svjetskog rata. Knjiga prati slijed događaja od vremena kada je Rijeka transformirana iz imperijalne austro-ugarske luke u provincijalni talijanski grad pa, simbolički, do poratnog osnivanja Gradskog fiskulturnog odbora Rijeke i Sušaka kao prve zajedničke ustanove dotadašnjih dvaju gradova. Knjiga je bogato opremljena dokumentarnom građom o brisanju državne granice između Italije i Jugoslavije koja je između dva rata bolno dijelila grad u dva dijela. Činila je to jednako onako kako je to nakon Drugog svjetskog rata činio zid podignut između dva dijela Berlina. Granica je nestala nakon teške bitke za Rijeku, kada je grad diplomatskim putem, Ugovorom o miru sklopljenim u Parizu 1947., dakle dvije godine po završetku rata, pripojen Jugoslaviji, što znači i Hrvatskoj. Time je međunarodnopravno omogućeno administrativno ujedinjenje Sušaka i Rijeke u jedan grad, što se dogodilo u veljači 1948. godine.
Podnaslov knjige ne odnosi se simbolički samo na konkretnu granicu na Rječini, on u širem smislu upućuje slojevitost pratećih događaja iza kojih je stajao imperijalni interes posezanja za tuđim teritorijem.
Kao novo
