Devetogodišnji Zvonimir odlučuje pisati svoje memoare poput velikih povijesnih ličnosti. U bilježnicu zapisuje događaje iz vlastitoga života, vraćajući se do šeste godine, kada počinju njegova najranija jasna sjećanja. Živi u slavonskom selu Omorini, u obitelji učitelja, pa se njegovi zapisi prirodno isprepliću s obiteljskim životom, školom i svakodnevicom maloga mjesta.
Obični događaji u Zvonimirovoj perspektivi postaju neobični, važni i duhoviti. Njegov ironično-naivan glas donosi toplu i nostalgičnu priču o odrastanju, prvim simpatijama, obitelji i dječačkom pokušaju da razumije svijet oko sebe. Miro Gavran uspješno spaja humor i nježnost, stvarajući roman blizak djeci, ali zanimljiv i odraslim čitateljima koji se mogu prisjetiti vlastitoga djetinjstva.