Kad pročitamo neku dobru knjigu, a napisao ju je muškarac, uzviknemo: "dobro štivo!" Ne kažemo: "muško pismo"! Zato nikad nisam uspjela dokučiti zbog čega "dobro štivo" koje je napisala ženska ruka, uporno zovemo "ženskim pismom". Ali, evo prilike za čitanje tog "dobrog, ženskog pisma": devet holandskih spisateljica vještim rukama odsijeca djeliće života, dopuštajući nam da ih tek pukim čitanjem, ugradimo u mozaik vlastitosti.
"Oproštaj od Phoebe" Vonne van der Meer i "Zrcalo"Mensje van Keulen moji su favoriti, ako mije uopće dopušteno imati favorite. Ali, zašto upravo te dvije priče izdvajam od preostalih sedam?
Vrlo dobro
