Ilustracije Marin Radišić.
Za upoznavanje ove knjige prvenstveno je važna autorica. Knjiga Zrinke Pavlić je i žensko pismo, i blogerski zapis, i primijenjena sociologija, i feminizam u praksi, i autobiografija, i društvena kritika, i polemika i vic. l još štošta. Okružjem i tonom, ona je poput kavice s autoricom – vrckava, intelektualno zaigrana, duhovita i topla. Osim toga, provjereno promiče toleranciju, širi poglede i uzdiže duh. A sve nepretenciozno. I još s ilustracijama.
Zrinka Pavić pisanjem se počela baviti daleke 1977., kada je u prvom razredu osnovne škole prvi put napisala svoje ime, doduše s naopako okrenutim slovom R, što je odredilo autoričinu kasniju sklonost ruskim klasicima i ideologiji trockizma. Prvi zapaženi uradak piše u svibnju 1980. godine, pod radnim naslovom "Umro je najveći vođa naših naroda i narodnosti", ali se trag rukopisa gubi zajedno s knjigama žalosti MZ Božidar Adžija (općina Medveščak, Zagreb).
Primjerna učenica i omladinka, ostatak istog desetljeća provodi za fliperima lunaparka Tivan u zagrebačkoj Draškovićevoj ulici i pokušajima piskaranja za razne (danas propale) omladinske novine, a slavne devedesete studirajući i objavljujući pokoji tekst u opskurnim tiskovinama. Tek nakon otvaranja bloga (internetskog dnevnika) 2004. godine dobiva priliku pisati za novac, što čini još i danas, u časopisima "Cosmopolitan" i "Grazia". Knjigu "Svijet i praktična žena" duhom i naslovom posvećuje dvama ženskim časopisima uz koje je odrasla.
Vrlo dobro
