Dvadestak eseja i članaka Nedjeljka Mihanovića o umjetničkoj strukturi poezije, o stilskim i idejnim svojstvima književne proze te o autorovim pogledima na književnu kritiku i tekstologiju, otkrivaju upućena autora koji o književnoj znanosti piše iz bogata iskustva, koristeći gdjekad pomalo neobičan, literarizirani književnoznanstveni diskurs.
Tajanstvenost umjetničke riječi i temelje književne kritike autor otkriva u djelima Izidora Poljaka, Vladimira Nazora, Dobriše Cesarića, Nikole Šopa, Dragutina Tadijanovića, Ante Jakšića, Rajmunda Kuparea, Lucija Kordića. Miroslava S. Mađera, Anke Petričević, Drage Štambuka, Tina Ujevića, Ivana Raosa, Nikole Pulića, Vanje Radauša, Ivana Aralice i Drage Šimundže.
Vrlo dobro
