Za one štrajkaše koji su me, prije nekog vremena, prisilili da izađem iz aviona London-Pariz na pistu uzletišta I da tapkam u noći jer im nisu bili plaćeni dani koje su proveli u prethodnom štrajku… ipak sam morao na isti način dopustiti, nakon objašnjenja g. Pocheta, da se radilo najviše o šačici agitatora, onih koji sprečavaju da sve ide kako treba i da to, posve očito, nije Francuska, ali molim vas!
Francuska radi, majore! Pođite, dakle, na Sjever, pa onda govorite! – savjetovao mi je naš prijatelj, a da nije znao da me upravo tamo vodi put. Vidjet ćete… Oni su već u uredu dok vi još spavate!
I g. Pochet me je tako dobro uvjerio u to da sam, napuštajući aerodrom na kojem su me izvukli iz aviona, ja imao kompleks krivnje!