Tajna sarmatskog orla roman je o hrvatskoj umjetnosti, povijesti i pojedincu koji se pokušava oduprijeti ideološkim pritiscima svoga vremena. Aralica povezuje udaljene povijesne slojeve: priča seže do šesnaestoga stoljeća na Braču, a zatim prelazi u Zadar sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Ta izmjena vremena postupno otvara poveznice između umjetničkoga djela, njegovih tumača i društvenih okolnosti u kojima nastaje i djeluje.
U središtu romana nalazi se traganje za osobnim smislom, moralnim uporištem i životnom ravnotežom. Ljubavna priča, umjetnost i povijesno istraživanje isprepliću se s pitanjima pripadnosti, slobode i nepristajanja na podobnost. Višeslojna, stilski razvedena pripovijest može se čitati kao roman o umjetnosti i ljubavi, ali i kao filozofski roman o čovjeku koji nastoji sačuvati vlastita načela u ideološki snažnom sustavu.